LJUDI BEZ DUŠE: Mit ili stvarnost?

Autor: Ljubica Šaran

Matrix WORLD
U svim planetarnim religijama i vjerovanjima zastupljeno je mišljenje o tome da svako ljudsko biće ima dušu. Zvanična znanost nam s druge strane tvrdi da na planeti živi samo jedna ljudska vrsta pod nazivom Homo sapiens s mnogim varijacijama haplotipa.

Ako se osvrnemo oko sebe primijeti ćemo da nas religija i zvanična znanost donekle zbunjuju najviše zbog toga jer se svi ljudi ne ponašaju isto u stvari bez obzira na navodno postojanje duše kod svih ljudi, bez obzira na navodnu pripadnost jednoj te istoj vrsti mnogi pripadnici uopće nemaju empatije, neki su potpuno letargični čak i na najgora zvjerstva i mučenja, neki pak uživaju nanošenju psihološke i fizičke boli svemu oko sebe, a neki nemaju osjećaja kajanja ni žali za ičim zlim što su uradili.

Je li moguće da se biće s dušom može tako ponašati?



George Ivanovich Gurdjieff , čovjek koji je iza sebe ostavio mnoga djela iznimne vrijednosti.

Slavni metafizičar George Ivanovich Gurdjieff (1873.-1949.) je početkom XX vijeka napisao:

„ Značajan postotak ljudi koje svakodnevno srećemo na ulici su potpuno prazni iznutra kao da su već mrtvi. Sretni smo što ne znamo i ne možemo vidjeti koji ljudi su takvi. Kada bi znali koliki je broj ljudi među nama u stvari mrtvo i da takvi upravljaju našim životima, poludjeli bi od strave.“
Gurdjieff ne samo da je smatrao da ljudi bez duše, isprazni automati – mašine koje žive među nama – već je bio siguran da oni upravljaju našim životima i sudbinama i da ih je većina u vrhu piramide vlasti.



Dvije vrste fizički iste, no esencijalno različite.

No neki od modernih znanstvenika su primjetili određene razlike između normalnog ljudskog bića i onih koji nam psihološki i karakterno uopće ne sliče, njih znanstvenici nazivaju psihopate. Prije nepunih TRI decenije smatralo se da psihopati uglavnom dolaze iz kriminalnog miljea, iako je povijest pokazala da su psihopati puno puta upravljali državama, carstvima, vojskama, tajnim službama, politikom, javnim životom, znanošću, religijom, no samo je šačica znanstvenika predočila istinu koja je zaista strašna baš onako kako je to Gurdjieff rekao.

U takvim istraživanjima je naviše postigao fenomenalni Andrzej Lobaczewski koji je naše trenutačno društvo opisao kao patokraciju – vladavinu psihopata, dok je patogenezu i nastanak zla među ljudima promatrao kroz ponerologiju. Koliko je Lobaczewski bio u pravu možete pogledati ovdje, ovdje, ovdje i ovdje.

Kao da ovakvo saznanje nije dovoljno šokantno današnja znanost na sve načine pokušava ignorirati istraživanja Lobaczewskog i njemu sličnih jer se na takav način otkriva da na našoj planeti u stvari ne živi jedna vrsta niti da svi imamo dušu.

Gnostika Borisa Moutavieffa.

U seriji knjiga pod nazivom Gnostika koje je napisao metafizičar Boris Mouravieff stoji da ljudsko biće koje ima dušu posjeduje potencijal za aktivaciju viših emocionalnih i intelektualnih centara koji se donekle ako ne i u potpunosti poistovjećuju s višim čakrama. Mouravieff dvije ljudske vrste dijeli na Adamičnog i pred-Adamičnog čovjeka. U trećem dijelu Gnostike, Mouravieff piše:

„U prvom dijelu Gnostike smo se dotakli koegzistencije dvije esencijalno različite rase na planeti, jedna je ljudska, a druga je antropoidna. Adamični čovjek i pred-Adamični čovjek se u biti fizički uopće ne razlikuju (iako smo mi već otkrili neke razlike u mozgu koje možete vidjeti ovdje i ovdje) zbog genetičkog miješanja među dvije rase. Danas je uobičajeno da se karakteristike oba tipa mogu naći u svakoj obitelji.“
Mouravieff je također naveo da pred-Adamični čvojek nema više CENTRE dok Adamični čovjek ima mogućnost prave spiritualne evolucije koja može doći jedino s buđenjem svijesti i učenjem, osim toga jedan ima dušu, a drugi je nema. Osim ovih razlika obije vrste su gotovo identične, obije rase imaju niže centre , istu strukturu, no esencija im je potpuno različita kao i nastanak.



Oscar Wilde.

I Oscar Wilde je napisao:

„Životni cilj svakog pravog ljudskog bića je samo-razvoj. Mi smo se rodili na ovoj planeti da bi shvatili pravu prirodu svega.“
Gurdjieff je također bio svjestan mogućnosti razvoja čovjeka s dušom, o onima bez duše nije puno ni pisao jer je njihova mogućnost napretka iznimno limitirana ako je uopće i ima. Gurdjieff je otkrio da ljudi bez duše nemaju mogućnost samo-opservacije i spiritualnog napretka to jest buđenja, on je napisao:

„Samo-opservacija pomaže čovjeku da shvati kako je potrebno da se mijenja. Kada ljudsko biće opservira samo sebe tada će samo-opservacija dovesti do sigurnih promjena u unutrašnjem procesuiranju. Ljudsko biće tada počinje razumijevati kako je samo-opservacija instrument samo-promjene, točnije način buđenja.”
Ovaj citat na jednostavan način objašnjava zašto neki ljudi razmišljaju o unutrašnjim procesima i napretku, a neki ne, sasvim je logično zaključiti da ljudi bez duše koji nemaju mogućnost spiritualnog napretka i povezivanjem sa svojim „višim ja“ niti ne mogu razmišljati o stvarima koje nas muče.



Misterij nastanka, pitanja je puno, a odgovora malo.

Koliko puta ste se pitali, kako smo nastali, što nam se događa iza smrti, vjerojatno ste sebi postavili i jako puno pitanja povezanih sa svakakvim misterijima i nepoznanicama van fizičkog svijeta. Ljudsko biće koje nema više CENTRE ne može postavljati takva, pred-Adamičan čovjek će se konstantno okretati i fokusirati prema fizičkom i materijalnom jer sve drugo ne može pojmiti niti ga interesira.

No univerzum nije napravljen u isključivo crno bijeloj tehnici, postojanje u biti jeste dualno; negativno, okrenuto ka sebi – sebično i pozitivno; okrenuto ka pomaganju drugih – nesebično ali između ekstrema postoje svakakve nijanse sive. Ako bismo na jednu stranu postojanja ljudi na ovoj planeti stavili materijalnog čovjeka koji nema trunku morala, empatije i kajanja – čovjeka bez duše – ultimativnog energetskog vampira koji jedino želi zadovoljavanje svojih potreba kroz materijalnu i energetsku satisfakciju i ako bismo na drugoj strani ljudskog postojanja stavili čovjeka s dušom, s empatijom i osjećajem za suradnju i pomaganje drugima, moramo shvatiti da su obje strane ekstremi jedne slike.

William of Occam.

William Occam je stvorio matematički postulat koji nosi ime Occamova britvica u kojoj ukratko stoji: „Najjednostavnije rješenje je obično pravo rješenje.“ Uz Occamovu britvicu dodala bih i najvjerojatniju mogućnost da je univerzum, na nama još uvijek nepoznat način, načinjen s nevjerojatnom harmonijom, vjerojatno su zbog tog razloga mnogi mislioci i hommo universalisi težili ka zlatnom rezu i potpunoj harmoniji.

Ako uzmemo u obzir obadvije stvari vrlo je moguće i logično da između dva ekstrema ljudi bez duše i ljudi s dušom postoje i oni koji se zbog nekog razloga približavaju jednom od ekstrema u nizovima različitih nijansi.

Metafizičari sve ljude koji nisu krenuli putem preobrazbe, propitivanja i učenja, jednom riječju buđenja nazivaju organski portali, psihopate smatraju pokvarenim ili defektnim organskim portalima.

Harvey Clickey je u svome djelu The Mask of Sanity iznimno dobro opisao nekoliko najčešćih vrsta pokvarenih i defektnih organskih portala od klasičnog psihopate i sociopate do narcisa koji je u stvari mali ili vrtni psihopat.



Koliko smo se u stanju suočiti sa zlom u nama i oko nas? Koliko smo u stanju istine podnijeti i vidjeti?

Clickey je ljude bez duše opisao kao osobe koje savršeno oponašaju ljudsku osobnost, no ostavljaju utisak svakom pažljivom promatraču da nešto fali; Clickey je napisao da su oni:

„Subtilne refleksne mašine koje perfektno oponašaju ljudsku osobnost.“
Naravno da je ovaj opis povezan s kliničkim slučajevima psihopata, to jest onima koji su pali u ruke zakona, jer im je njihov PROGRAM o samokontroli i samo-prezervaciji prestao funkcionirati pa su se dali uhvatiti.

Većina ljudi bez duše ili u krajnjem slučaju organskih portala neće kršiti zakon, u stvari bit će stup društva, imat će poslove, kuću, obitelj, hobije, naći ćemo ih svuda oko nas na svim razinama hijerarhijske ljestvice, no još jednom moram ponoviti njih neće interesirati stvari koje interesiraju ljude s dušom koji su krenuli na put buđenja.



Izgon iz raja, Michelangela di Lodovico Buonarotti Simonija, freska iz Sikstinske kapele u Rimu.

Mouravieff je vrlo jasno napisao kako je nakon „pada“ ili izgona iz raja Adamičan čovjek izgubio direktnu vezu s našim višim ja (taj “pad” nema veze s pričom iz Biblije), u stvari su mu se izgasili viši centri koji omogućavaju takvu vezu, no potencijal je ostao. Ljudi bez duše nemaju takve potencijale i rade im isključivo niži centri koji i te kako crpe energiju iz svega oko sebe, iz prirode – što lako možemo vidjeti neupitnim izrabljivanjem planetarnih resursa do krajnjih granica, iz drugih ljudi, a naročito crpe energiju od onih koji imaju potencijal za rast.

Tek kada shvatimo da u stvari na zemlji postoje dvije usporedne vrste, kad shvatimo da smo se s vremenom toliko pomiješali da u jednoj obitelji možemo naći entitete s dominacijom oznaka obije vrste, tada pradavne priče o „miješanju krvnih linija“ dobivaju potpuno novo značenje.

Važno je i shvatiti da sve do trenutka kada počnemo s učenjem i potragom za istinom svi smo mi neka vrsta portala, čak i ako imamo dušu, Mouravieff je jasno rekao radi se o potencijalu razvoja viših centara, na nama je želimo li krenuti tim putem ili ne.

Ako pogledamo način na koji se stvarala znanost, filozofija i gotovo sve religije, kroz mnoge se neumitno provlače materijalističke oznake svijeta, čovjeka odvojenog od stvoritelja i stvoritelja koji ima prikazu materijalnog bića. S pravom se pitam pod čijim je utjecajem stvoreno sve što nas danas oblikuje.



Živimo li mi u svijetu koje su oblikovali ljudi bez duše?

V.S. Ramachandran neuro znanstvenik sa Sveučilišta Kalifornije u San Diegu je u nedavnom intervjuu na pitanje o značenju duše odgovorio slijedeće:

„Besmrtan duh kojeg nazivamo duša – koji bi trebao postojati negdje u ljudskom mozgu – to je potpuna besmislica. Vjerovati u tako nešto je potpuna besmislica.“
Ovakvih primjera je jako puno no s druge strane samo možemo vidjeti kako znanstvenici sve više istražuju nevjerojatna kvantna stanja u neuralnim mikrotubulama koja bi mogla objasniti kvantno stanje ljudske duše. Više o tome pročitajte ovdje.

Srećom po nas to nisu jedina napredna istraživanja, u zadnjih nekoliko godina znanost sve više razmišlja o multidenzitetskim i multidimenzionalnim odlikama svemira, o čemu smo pisali ovdje.

Ne smijemo zaboraviti odlične znanstvene studije koje su se bavile pitanjem reinkarnacije, o kojima smo pisali ovdje, stoga ako postoji mogućnost reinkarnacije, multidenzitetskog svemira i “kvantne duše” onda bi se trebali zamisliti koji je to dio koji „preživi“ nakon što tijelo umre. Većini je jasno da bi to trebala biti duša, no očigledno nekima to nije moguće jer nemaju takvu mogućnost poimanja jer dušu nemaju ili se nisu počeli “buditi.”



New Age predstava čovjeka, no nije li ovo objašnjenje idealizirana predstava čovjeka s dušom koji je aktivirao sve CENTRE?

Ljudska vrsta s višim centrima koji imaju potencijal rast imaju dušu koja je pak defragmentirani dio veće cjeline, no mnogi su metafizičari upozorili da osim individualne duše postoje i skupne duše na drugim nivoima postojanja, na našoj planeti su to skupne duše životinja i velikih biljnih zajednica.

Mouravieff je napisao da je Adamičnog čovjeka stvorila viša sila no pred-Adamični čovjek je proizvod napretka iz nižih oblika života, točnije primitivnih hominida. Znači li tada da i ljudi bez INDIVIDUALNE duše imaju, nazovimo to tako, skupnu dušu nalik životinjama, ako su nastali razvojem iz primitivnih hominida baš onako kako nas to uči antropološka paleontologija.



Knjiga: The Fourth Way – Teachings of G.I. Gurdjieff od P.D. Ouspensky.

P.D. Ouspensky je u knjizi ‘The Fourth Way” ili “Četvrti put” koristio Gurdjieffove koncepte napretka ljudi kroz samo-razvoj koji možemo ostvariti uz pomoć kombinacije TRI tradicionalna puta metafizičkih škola, stvarajući jedinstveni četvrti put. Naravno da je ovakav način razvoja predodređen ljudima s potencijalom, no iskreno se pitam mogu li ljudi bez potencijala bez duše napredovati bez obzira na put koji odaberu?

Ouspensky je u ovom djelu shvatio da su prijašnji putevi spiritualnog ljudskog napretka bili povezani s religijom kroz varijacije puta razvoja; jogina, fakira i redovnika no takvi se “putovi razvoja” uopće nisu mijenjali s vremenom zbog religioznih dogmi i doktrine, zbog toga se nisu ni napravili značajni skokovi u ljudskoj svjesnosti. Ouspensky smatra kako četvrti put nije definiran i razlikuje se od osobe do osobe, no objedinjuje elemente sva TRI tradicionalna puta u najboljem omjeru.

Metafizičari su u različitim djelima u zadnjih nekoliko tisuća godina pisali i raspravljali o miješanju krvnih linija, iako to možda izgleda gotovo suludo, dovoljno je pogledati oko nas i vidjeti da i naša rasa koji nazivamo Homo sapiens ima različita obilježja koja obično povezujemo s pigmentacijom kože i oblikom očiju. No isto tako je moguće da ispod te podijele ima još jedna o kojoj se zapravo ne piše i ne govori iz jednostavnog razloga što je možda balans poremećen i vrlo moguće zbog toga što je čovjek s dušom u manjini, i što oni koji nemaju dušu ne bi željeli da im najslasniji visoko energetski obrok s dušom nestane s menija ili da takvi shvate kako ih se sprječava na sve načine u razvoju, traganju istine i nastavku evolucije.

Je li to stvarni razlog zbog čega se krije miješanje krvnih linija?

Naše dvije DNK su se toliko izmiješale da se sa stanovišta današnje genetike ne može vidjeti razlika između jedne i druge vrste, postoje tragovi, postoje uzorci ponašanja, karakterne osobine, genetski materijal obije rase se toliko pomiješao da možemo predočiti koliko nam je DNK „zaprljana.“ Organizirana silovanja kroz ratove i mirnodobska silovanja, ubijanja, genocidi, democidi, vjenčanja unutra određenih obiteljskih krvnih linija i ugovoreni brakovi sada dobivaju potpuno novo značenje, zar ne?



Je li izvor svega zla u potpunoj bezobzirnosti ljudi bez duše – psihopata?

Ljudima s dušom vjerojatno ne bi palo na pamet raditi bilo što od navedenog. Pred-Adamičnom čovjeku, ljudskom biću bez duše, nije bio PROBLEM i nije ni danas stvarati takve užasne stvari, recimo da ih je, povijesno gledano, najlakše pronaći po djelima i htjenjima koje se normalnom ljudskom biću čine nepodnošljivima i nenormalnima, unutar jedne te iste obitelji zasigurno imamo osoba iz jedne i druge vrste.

Uzimajući u obzir Occama i harmoniju zlatnog reza onda bi polovica ljudi trebala biti bez duše, a polovica s dušom, no – slobodno me ispravite ako griješim – ja zaista nemam osjećaj da je samo polovica ljudi bez duše u ukupnom broju stanovništva, gledajući strahote koje se milenijima događaju na planeti, čini mi se da je možda u pitanju, po ljude s dušom, donekle nepovoljnija računica.

Je li moguće da je u pitanju eventualni razmjer u dva gotovo ista dijela, da se u jednom nalaze organski portali – ljudi bez duše (sa značajnim dijelom “pokvarenih” organskih portala ili psihopata) dok se u drugom dijele nalaze ljudi s potencijalom individualne duše?



Dr Robert Hare, ko-autor mnogih knjiga o psihopatiji, od kojih je jedna od najpoznatijih “Snakes in Suits: When Psychopaths Go to WORK.”

Robert Hare, vodeći znanstvenik na polju psihopatije je izjavio da psihopata ima oko 1%, no on je u tu brojku ubacio samo kliničke slučajeve, Martha Stout je priznala da se tek jedan od 25 psihopata uhvati. Znači li to da je psihopata svih vrsta od sociopata i utilitarista do narcisa oko 25%? Ovakva i slična pitanja nam neće pomoći da shvatimo koliko ljudskih bića ima potencijal razvijanja duše, no gledajući što se milenijima događa na planeti, nekako mi se čini da je organskih portala i psihopata više nego li onih koji razvijaju ili imaju razvijen potencijal individualne ljudske duše.

Iskreno se nadam da sam pogriješila u računici.



Koliko je ljudi s dušom ostalo bez nje kroz procese mučenja psihopata?

Vjerojatno se pitate kakvi su to ljudi s dušom koji ne razvijaju svoje potencijale, vjerojatno su to ljudi koje su psihopati mučenjem doveli do ruba ponora, koji se u metafizičkom svijetu naziva „soul smashing“ ili ubijanje duše, osobno me ovakva stvar i mogućnost najviše strave ali poznajući način na koji sociopate djeluju, jedan od perfektnih zločina im je prisiljavanje normalnih ljudi da počine nevjerojatne zločine uz indokrtinaciju, mučenje, kondicioniranje i dehumanizaciju, jedan od načina smo opisali u tekstu pod nazivom: „Kontrola uma, hipnoza i ritualno zlostavljanje – povijesno i moćno predavanje o Greenbaumu,“ a drugi način smo opisali u tekstu: „ Djeca vojnici – gdje je kraj vladavini psihopata?“ Pretpostavljam da i jedan i drugi način (a vjerojatno ih ima još koliko god hoćemo) sprječavaju ostvarenje potencijala, napretka i rasta.



Tipična predstava alkemičara, koji promijene pravi na materijalnom i fizičkom planu, nije li to stranputica?

Mnogi metafizičari smatraju da je potrebno aktivirati DNK, kako bi se aktivirali viši centri. U istraživanju ruskih znanstvenika kojeg smo objavili u tekstu pod nazivom: “Znanstvenici dokazali DNK se može reprogramirati riječima i frekvencijama!” saznali smo da jako puno toga ne znamo o našoj DNK, pa je vrlo moguće da je metafizika u ovom slučaju bila u pravu.

Nije li to u prenesenom značenju „kamen mudraca“ ili filozofski kamen, stvarana alkemija unutar nas samih, a ne bezobrazna materijalistička stranputica o pretvaranju olova u zlato.

Nije li spiritualni razvoj i aktiviranje viših centara u stvari pretvaranje olova u zlato, ljudi bez duše to nisu mogli shvatiti njima je zlato ostalo zlato, a olovo tek olovo, ništa više.

Hoće li vas ovaj TEKST ponukati na samo-opservaciju da bi krenuli putem promjene koji će vas odvesti ka mogućnosti dosezanja punih potencijala uz pomoć učenja i potrage za istinom, odlučite sami.

Reference:

Professor Robert Hare Lecture

Science of the Soul? ‘I Think, Therefore I Am’ Is Losing Force

Pre-Adamite

George Gurdjieff quotes

Gnosis I – Boris Mouravierff

GNOSIS I-III BY BORIS MOURAVIEFF

The Fourth Way

George Gurdjieff

Martha Stout

PODIJELITE OVAJ TEKST: