Zlatni Kljuc - moja Iskustva

Iskustva Zlatnog  kljuca kroz svoju Vijeru i Predani Rad

Veliki pozdrav svima..Veliko mi je zadovoljstvo i čast biti član ovog foruma.Dugo sam i sama bila tragaoc za istinom koja mi je još u djetinjstvu bila nedostižna jer sam živjela u takvom okruženju,a sama nisam znala gdje i kako da dođem do nje.Osjećala sam da nešto postoji,nešto mnogo veće nego što ljudskim očima možemo vidjeti i čuti..kao što kaže naš dragi Braco..ne možemo niti vidjeti niti čuti,možemo samo osjetiti..a ja sam osjećala,ali u tim svojim osjećajima osjećala sam se nemoćno jer nisam znala nikog tko bi mi mogao u tome pomoći..sve dok jednog dana nije došla moja teta i spomenula Bracu..nije mi rekla ni tko je on zapravo ni što,ali na sami spomen njegovog imena nešto se u meni probudilo..pričala nam je kako Braco pomaže ljudima,kako uz njegovu pomoć ljudi ozdravljaju od najtežih bolesti,ali meni u tom trenutku to nije bilo toliko važno za mene jer sam uvijek bila dobrog zdravstvenog stanja,materijalno me nikad nije zanimalo tako da u ničemu tome nisam vidjela problem,ali problem mi je bio zašto živimo tako kako živimo,zašto je većina ljudi nesretna,zašto tolike bolesti,zašto toliko nesloge među ljudima..zar je toliko teško voljeti,a iz ljubavi smo svi stvoreni i zato smo tu na zemlji da tu ljubav i živimo...tolika mi je želja bila da ljudima pomognem da to shvate,ali kako..i tu sam se osjećala nemoćno sve dok nisam čula za Bracu...Prvi put kad sam došla kod njega,sam ulazak u njegovu prostoriju osjetila sam kao da ulazim u raj,da su mi otvorena rajska vrata..i tad sam shvatila da je to to..napokon je mom traganju došao kraj...našla sam ono što sam cijeli svoj život dotad tražila...sam pogled na Bracu mi je to i dokazao..bila sam ,a u srcu osjetila neopisivu radost.Taj dan dok sam putovala autobusom iz Zagreba u moje rodno mjesto imala sam viziju..vidjela sam iz pravca neba autobus i sebe u njemu..shvatila sam odmah tu viziju..to je bilo kao što sam prethodno rekla..put iz raja prema zemlji..stvarnosti u kojoj živimo...ali tek nakon toga u meni su se pojavila nova još veća pitanja..što i kako dalje jer jedino kod Brace sam osjećala tu neopisivu energiju Ljubavi koja me okruživala i stapala se samnom..odvajajući se od njega odvajala sam se od tog dijela velike energije ljubavi koja je prisutna na tom mjestu,dopuštajući da na mene opet utječu vanjski utjecaji.Išla sam kod njega jednom,nekad i dvaput mjesečno tražeći opet nešto drugo ,više,a nisam znala kako to dobiti i zadržati..molila sam Isusa kojeg sam osjećala uvijek uz sebe,on mi je bio najveća podrška i utjeha u životu, u onim mojim osjećajima..molila sam i Ivicu i Bracu da mi pomognu,da nađem rješenje..bila sam ustrajna u tome i nakon nekog vremena upoznala jednu osobu,sad meni veoma dragu prijateljicu koja me odmah isti tren uputila kod Pere kao da je znala što me muči i rekla mi..on će ti pomoći.Prvi put kad sam ga čula osjetila sam u svom srcu da je on taj,da sam naišla na čovjeka koji će me uputiti u pravu Istinu..iznijela sam mu sve što me mučilo,otvorila svoje srce i nakon njegovih riječi,imala sam osjećaj kao da sam se oslobodila okova,okova neznanja..odmah drugi dan sam ga i spoznala..i danas mogu reći da sam zaista sretna osoba,sretna u sebi i sa sobom i kao što Isus nekad davno reče...Istina će vas osloboditi...ta istina je u nama samo joj se moramo otvoriti i približiti,a opet uz to znanje potreban je i rad na sebi jer samo tako možemo spoznati to znanje koje na kraju prelazi u spoznaju nas samih i svega što nas okružuje..

Evo da ti kažem za ovih proteklih dana,nisam baš imala previše vremena,dešavalo se pomalo svega,ali bila sam u velikom poslu zbog ovih blagdana,pa sam bila malo više i umorna fizički nekad što je normalno kad radiš onim tempom,ali takav je posao,što se može,pa eto nisam ti ni pisala zato zbog svake sitnice,pa evo sad u jednom..radila sam xxxxx bez obzira na okolnosti,vježbe nisam propuštala ma kako bila umorna i dobivala bi energiju..ovaj put nisam izvodila vježbe rukama i nogama,ali iznutra bi mi se nešto uvlačilo od stomaka prema gore,pa izvlačilo,pitala sam se što bi to trebalo biti,jer sam uvijek osjećala drugačije,dobila bi odgovor da mi je to da postignem balans između duše i tijela,nekad bi osjetila kako mi u tijelo sa svih strana ulazi ogromna količina energije,osjetila bi je tako što bi to bilo kao ulaz strujanja,kao da sam uključena u struju i to bi me podizalo,davalo veliku energiju..pri izvođenju vježbe podizala bi mi se glava sa ramenima prema gore kao da ću se podići..prekjučer na xxxx čim sam legla i zamolila zaštitu..čula sam glas,rekao je..bićeš nagrađena za svoj trud i rad..zahvalila sam,ali taj glas mi je kratko,isto tako zahvalno rekao...zahvali sebi...podizalo me,osjetila sam,teško mi to opisati,ali nešto mi je išlo od stomaka prema gore,pa opet u valovima isto tako par puta..odjednom sam čula glas..otvorila si sedam pečata,sedam darova duha svetoga..nije mi bilo to jasno,ali nastavila sam dalje raditi ne obazirući se na to..na xxxx sam isto osjećala i pred kraj xxxx na čelu sam osjetila lagani pritisak,ali kao da mi  na čelu tronožac stoji,ustvari u obliku naopakog slova V,tako se protezao taj pritisak,lagano mi je pritiskalo čelo i na kraju su mi se počele u gležnju skupljati noge prema gore,savile se u koljenu i podignule  ravno i polako prema gore,opet se isto tako spustile prema dolje i tako par puta do kraja xxxx....evo jutros sam radila vježbu..osjetila sam iznutra gibanja,na xxxx sam osjetila veliko strujanje kroz tijelo,od nogu do gore,u jednom trenutku sam osjetila kako mi kroz lijevu nogu ulazi struja i penje se prema gore i tako mi je zahvatilo cijelo tijelo,pred kraj xxxx,opet mi je to teško opisati,ali pokušaću,bili su mi ispruženi otvoreni dlanovi i osjetila sam na njima kao da nešto držim,ali to kao da je u svijetlu,osjećala sam cijele dlanove kao da su u svijetlosti,eto takav osjećaj,u tijelu sam osjećala ispunjenost i lakoću..eto Pero neznam što je to ni kako,meni je malo teže to opisati nego možda drugima jer ne vidim,ja osjetim to,tako da opisujem svoj osjećaj,ali taj osjećaj za mene je slikovit,samo što mi je teže prenijeti to i opisati nego da vidim,ali kad pomislim zašto to i ne vidim,sjetim se tad uvijek Bracinih riječi da to ne možemo ni čuti ni vidjeti,možemo samo osjetiti,a taj osjećaj je nešto posebno i predivno..eto

Evo Pero da ti napišem za ove osjećaje od zadnjeg pisanja..ovih dana osjetim neku posebnu sreću i zadovoljstvo u duši,ali nije to sreća ovozemaljska,kao da sam imala nekog posebnog razloga biti sretna u fizičkom životu,iako imam,ali to je sreća posebna,istinska,duhovna,nešto veliko i posebno,ispunjavajuće,osjećala sam se ispunjeno iznutra,kao da sam dobila neki novi djelić sebe,svoje istinske duhovne prirode,neznam kako to objasniti,ali tako sam osjetila,kao novi dio sebe...nisam ti ni mislila ovo sve pisati jer sam doživljavala van vježbe,ali nakon onog sinoć čula sam odjednom glas,rekao je..pisaćeš ovo Peri..mislila sam se što ću pisati,ali onda sam opet čula glas..doživljavaš nešto najljepše što čovjek može doživjeti..pa evo ispočetka..sinoć sam malo ranije legla nego uobičajeno jer sam trebala jako rano i ustati zbog posla,ali najprije sam kao obično zamolila Arhanđela Mihaela da zaštiti sve ljude na ovome svijetu i zaželila moju najveću želju da svi ljudi budu sretni kao ja što sam osjećala u tim trenucima..slala sam ljubav kao što si mi rekao da šaljem..kad sam završila sa tim nakon par minuta osjetila sam kako mi na vrhu glave nešto kao klizi,ali glava kao da mi je otvorena,osjećala sam je tako laganom i kao da mi nešto ulazi u nju,osjećala sam nježni pritisak,a isto tako i u duši,kao da se nešto slijevalo,imala sam osjećaj da mi je um povezan sa dušom,jer sam isto osjećala,a bez ikakvih misli,jer nisam ni mogla na ništa misliti zbog takvog osjećaja..nakon nekog vremena osjetila sam kao da sam otvorena,lagana,ali u svom tijelu,a opet kao da nemam tijelo,nego čista energija duše,bila sam spojena sa dušom,ništa drugo nisam ni osjećala..predivan osjećaj..osjetila sam kao da sam povezana sa cijelim svemirom,da sam ja u svemu i sve je u meni,kao da sam centar svega..po desnoj sljepoočnici sam u jednom trenu osjetila kao da mi nešto klizi i spušta se prema licu da me miluje..predivan osjećaj i sjećam se jednom kad si rekao kad sam bila jako sretna kad sam te prvi put čula i u tebi prepoznala,rekao si sad misliš da si najsretnija,ali možeš biti još sretnija i eto to je to,a od ovog postoji još i više i više..

[ltr]
https://www.facebook.com/video.php?v=10205145315366899&set=vb.1065133521&type=2&theater
[/ltr]





CONDIVIDETE!!!!
d.f. - eccoti video completo.... una chicca...


Evo pogledala sam onaj video do kraja što si mi poslao o energiji i energetskim točkama..predivno i fascinantno,nisam mogla ni pretpostaviti koliko tih točaka ima u našem tijelu,a svaka ima svoju ulogu u razvoju..sad mi je jasnije zašto sam u tom trenu osjećala i neku neugodu kao bol u domalog prsta lijeve ruke..kad mi je prestao onaj pritisak prošla je i ta nazovimo bol,ali jako zanimljivo i zahvalna sam jako na tom iskustvu jer još jedan dokaz usljed čega nastaju boli koje doživljavamo u fizičkom životu..i shvatila sam zašto taj pritisak i zbog čega i zašto sam se osjećala kao da sam oživila ponovo,a upravo zbog tog što sam se riješila onog dijela nepotrebnog u meni,umrlo je ono staro,da bi se rodilo novo,i tako sve to ide postepeno kako se razvijamo tako nam i dolazi i tu je ona uzrečica koja je jako bitna a koju jako malo ljudi doslovno razumije kad se kaže da umremo za života,da je razumiju bili bi sretni u toj boli jer se kroz bol rađa novi život,ali opet kroz spoznaju te boli,a to je nama današnjim ljudima neminovno jer smo prvobitno izbačeni iz raja,a sad obrnutim putem trebamo dospijeti onamo otkud smo i potekli,ali se ovaj put za to trebamo sami izboriti ili zaslužiti,a ne samo čekati na spas kako kao što kažeš neki čekaju da će ih netko drugi spasiti,a sami smo si krivi za sve,sad se trebamo sami i spašavati,ali opet ne sami jer imamo pomoć odozgo,a sve ostalo zavisi od nas samih..sve je do nas i u nama

Hvala ti puno na ovome....sjećam se jednom si mi isto poslao ovo da čitam i preuzela sam,ali treba uvijek čitati i iščitavati,izgleda kako se do kojeg stepena dođe, iako osjetim u sebi neke promjene, i dok radim xxxx,neznam ni objasniti kako doživljavam i onda se mislim dali je to točno tako kako mislim i osjećam,pa ti se ne usudim nekad ni pisati dok ne dođem to detaljnijeg objašnjenja,dok ne shvatim o čemu se radi i dali sam ispravno osjetila,pa evo sad kad sam pročitala cijeli taj tekst nešto mi je još i jasnije,a malo davnije sam to i čitala,ali prije par dana,nisam ti to pisala jer sam mislila da nisam krivo čula ili umislila iako znam da nisam,ali na vježbi kad sam bila na xxxx,isto sam imala neki neobjašnjiv osjećaj i doživljaj,,čula sam glas..tijelo ti se kristalizira.nisam obraćala pažnju na to jer sam mislila da nema veze sa ovim što doživljavam,mislila sam da mi se pričinilo iako je teško da se bilo što može pričiniti u takvim situacijama,ali sam zanemarila taj glas..eto i sad su mi jasniji ovi osjećaji,ali prepustim se duhovnoj hijerarhiji da se sve događa kako treba jer ja neznam dalje sama kao ni nitko drugi,znala sam do onog stepena dok mi je bio cilj da zavolim istinski sebe i tako prihvatim sve druge životne situacije,ali to je sve bilo na fizičkoj ravni,sad imam osjećaj da sam malo dalje stigla od tog i da trebam "sama" shvatiti i razraditi te osjećaje jer ovo je nešto dublje,uzvišenije u duhovnom smislu..danas i ovih par dana na xxxx osjetim u sebi neku lakoću,ispunjenost,kao da sam izvan tijela,a opet sam svjesna svog tijela,neki nedefinirani osjećaj..prekjučer sam na xxxx osjetila veliku ispunjenost i lakoću, neki blagi miris,kao od cvijeća,miris ruže,osjećala sam se tako laganom,ispunjenom, neko blaženstvo i kao da čujem glas ispred,ali iznad mene..ne želim nazad,meni je predivno ovako,ovdje..zbunio me taj glas,kao da je moj...rekla sam u mislima..želim da se vratiš,ne možeš me ostaviti ovako,moram živjeti ovdje..nakon nekog vremena osjetila sam se potpunom kao da se nešto vratilo u mene i taman je završio xxxx,bila sam sretna..eto dragi moj Pero neznam više što da dodam,toliko je toga nedefiniranog u tim osjećajima doživljenog,ali teško je to,stvarno je teško riječima objasniti,meni osobno,neznam kako je drugima,ali to treba doživiti..čitala sam i ja od mnogih drugih,i iz mnogih knjiga o ovome,ali nisam razumjela,iako bude sve lijepo detaljno objašnjeno,ali sad vidim da je to teško i objasniti da bi se shvatilo,a kamoli razumijeti u potpunosti dok se ne osjeti na sebi..